U polju teorije računalne složenosti, jezici i problemi su blisko povezani pojmovi. Teorija računalne složenosti bavi se proučavanjem resursa potrebnih za rješavanje računalnih problema, a jezici pružaju formalan način za opisivanje tih problema. U ovom kontekstu, jezik je skup nizova nad danom abecedom, gdje svaki niz predstavlja instancu računalnog problema.
Računalni problem je zadatak koji se može riješiti pomoću računala. Može se predstaviti kao funkcija koja uzima ulaz i proizvodi izlaz. Na primjer, problem sortiranja popisa brojeva može se predstaviti kao funkcija koja uzima popis kao ulaz i proizvodi sortirani popis kao izlaz.
S druge strane, jezici pružaju formalan način za opisivanje skupa svih valjanih ulaza ili izlaza za određeni računalni problem. Na primjer, jezik sortiranih popisa može se definirati kao skup svih popisa brojeva koji su poredani u neopadajućem redoslijedu. Slično, jezik prostih brojeva može se definirati kao skup svih brojeva koji su djeljivi samo s 1 i sami sa sobom.
U teoriji računalne složenosti, odnos između jezika i problema obuhvaćen je pojmom problema odlučivanja. Problem odlučivanja je računalni problem koji ima odgovor da/ne. Može se predstaviti kao jezik, pri čemu nizovi u jeziku predstavljaju instance problema s pozitivnim odgovorom (da), a nizovi koji nisu u jeziku predstavljaju instance s negativnim odgovorom (ne).
Na primjer, problem odlučivanja testiranja je li dati broj prost može se predstaviti kao jezik prostih brojeva. Nizovi u jeziku su prosti brojevi, a nizovi koji nisu u jeziku su složeni brojevi. Slično, problem odlučivanja testiranja je li dani popis sortiran može se predstaviti kao jezik sortiranih popisa.
Teorija računalne složenosti proučava resurse potrebne za rješavanje problema odlučivanja. Jedan od ključnih pojmova u ovom području je pojam klasa složenosti računanja. Klasa računalne složenosti je skup problema odlučivanja koji se mogu riješiti korištenjem određene količine resursa, kao što su vrijeme ili prostor.
Na primjer, klasa složenosti P sastoji se od problema odlučivanja koji se mogu riješiti u polinomnom vremenu. To znači da postoji algoritam koji može riješiti bilo koji problem u P koristeći niz računskih koraka koji je ograničen polinomskom funkcijom veličine ulaza. Klasa složenosti NP sastoji se od problema odlučivanja za koje se pozitivan odgovor može verificirati u polinomnom vremenu. To znači da se s obzirom na rješenje instance NP problema može provjeriti u polinomnom vremenu je li rješenje točno.
Odnos između jezika i problema dalje se istražuje kroz koncept redukcija. Redukcija je način transformacije jednog problema u drugi problem na takav način da se rješenje drugog problema može koristiti za rješavanje prvog problema. Redukcije se koriste za proučavanje relativne težine različitih problema i njihovo klasificiranje u klase složenosti.
Jezici i problemi usko su povezani u kontekstu teorije računalne složenosti. Jezici pružaju formalan način za opisivanje skupa svih valjanih ulaza ili izlaza za određeni računalni problem, dok problemi predstavljaju zadatke koje može riješiti računalo. Odnos između jezika i problema obuhvaćen je pojmom problema odlučivanja, koji su predstavljeni kao jezici u kojima nizovi u jeziku predstavljaju instance s pozitivnim odgovorom, a nizovi koji nisu u jeziku predstavljaju instance s negativnim odgovorom. Teorija računalne složenosti proučava resurse potrebne za rješavanje problema odlučivanja i istražuje odnos između različitih problema putem redukcija.
Ostala nedavna pitanja i odgovori u vezi EITC/IS/CCTF Osnove teorije računalne složenosti:
- Koje su neke osnovne matematičke definicije, oznake i uvodi potrebni za razumijevanje formalizma teorije računalne složenosti?
- Zašto je teorija računalne složenosti važna za razumijevanje temelja kriptografije i kibernetičke sigurnosti?
- Koja je uloga teorema rekurzije u demonstraciji neodlučnosti ATM-a?
- Uzimajući u obzir PDA koji može čitati palindrome, možete li detaljno opisati evoluciju hrpe kada je ulaz, prvo, palindrom, a drugo, nije palindrom?
- S obzirom na nedeterminističke PDA uređaje, superpozicija stanja moguća je po definiciji. Međutim, nedeterministički PDA uređaji imaju samo jedan hrp koji ne može biti u više stanja istovremeno. Kako je to moguće?
- Koji je primjer PDA uređaja koji se koriste za analizu mrežnog prometa i identifikaciju obrazaca koji ukazuju na moguće provale sigurnosti?
- Što znači da je jedan jezik moćniji od drugog?
- Mogu li Turingov stroj prepoznati jezike koji su osjetljivi na kontekst?
- Zašto je jezik U = 0^n1^n (n>=0) neregularan?
- Kako definirati FSM koji prepoznaje binarne nizove s parnim brojem simbola '1' i pokazati što se s njim događa prilikom obrade ulaznog niza 1011?
Više pitanja i odgovora pogledajte u Osnovama teorije računalne složenosti EITC/IS/CCTF