U području kibernetičke sigurnosti, tradicionalna metoda autentifikacije korisnika putem lozinki pokazala se ranjivom na razne napade, kao što su napadi brutalnom silom, napadi rječnikom i ponovna upotreba lozinki. Kako bi se poboljšala sigurnost, razvijene su alternativne metode provjere autentičnosti koje nude povećanu zaštitu od ovih prijetnji. Ovaj odgovor će istražiti neke od ovih alternativnih metoda i raspravljati o tome kako one povećavaju sigurnost.
Jedna alternativna metoda autentifikacije je biometrijska autentifikacija, koja koristi jedinstvene fizičke karakteristike ili karakteristike ponašanja pojedinca za provjeru njihovog identiteta. Biometrijske metode provjere autentičnosti uključuju prepoznavanje otiska prsta, skeniranje šarenice, prepoznavanje lica, prepoznavanje glasa, pa čak i biometriju ponašanja poput uzoraka tipkanja ili analize hoda. Ove metode povećavaju sigurnost pružanjem visoko individualiziranih sredstava provjere autentičnosti koje je teško replicirati. Za razliku od lozinki, koje se lako mogu zaboraviti, ukrasti ili pogoditi, biometrijske karakteristike su inherentno vezane uz određenu osobu i teško ih je krivotvoriti. Time se značajno smanjuje rizik od neovlaštenog pristupa računalnim sustavima i osjetljivim informacijama.
Druga alternativna metoda provjere autentičnosti je višefaktorska autentifikacija (MFA), također poznata kao dvofaktorska autentifikacija (2FA) ili trofaktorska autentifikacija (3FA). MFA kombinira dva ili više neovisnih faktora provjere autentičnosti za provjeru identiteta korisnika. Ovi čimbenici obično spadaju u tri kategorije: nešto što korisnik zna (npr. lozinka ili PIN), nešto što korisnik ima (npr. fizički token ili mobilni uređaj) i nešto što korisnik jest (npr. biometrijske karakteristike). Zahtijevajući više faktora, MFA pruža dodatni sloj sigurnosti. Čak i ako je jedan čimbenik ugrožen, napadač bi i dalje trebao nadvladati druge čimbenike kako bi dobio neovlašteni pristup. Na primjer, uobičajena implementacija MFA je kombinacija lozinke (nešto što korisnik zna) i jednokratne šifre koju generira mobilna aplikacija (nešto što korisnik ima).
Nadalje, metode provjere autentičnosti temeljene na hardveru nude poboljšanu sigurnost oslanjajući se na namjenske fizičke uređaje za provjeru autentičnosti. Jedna takva metoda je korištenje pametnih kartica ili sigurnosnih tokena. Ovi uređaji pohranjuju kriptografske ključeve i zahtijevaju fizičko posjedovanje za provjeru autentičnosti. Kada se korisnik želi autentificirati, umetne pametnu karticu u čitač kartica ili poveže sigurnosni token sa svojim računalom. Uređaj zatim generira jedinstveni digitalni potpis, koji se koristi za autentifikaciju korisnika. Metode provjere autentičnosti temeljene na hardveru pružaju dodatni sloj sigurnosti osiguravajući da se vjerodajnice za provjeru autentičnosti ne pohranjuju samo na računalu ili prenose preko mreže, čime se smanjuje rizik od ugrožavanja.
Druga nova metoda provjere autentičnosti je provjera autentičnosti bez lozinke, čiji je cilj potpuno eliminirati upotrebu lozinki. Metode provjere autentičnosti bez lozinke oslanjaju se na kriptografske tehnike, kao što je kriptografija s javnim ključem, za provjeru autentičnosti korisnika. Jedna takva metoda je korištenje parova javno-privatnih ključeva. U ovoj metodi korisnik posjeduje privatni ključ koji je sigurno pohranjen na njegovom uređaju, dok je javni ključ registriran na autentifikacijskom poslužitelju. Kada se korisnik želi autentificirati, svojim privatnim ključem potpisuje zahtjev koji mu pruža poslužitelj, a poslužitelj provjerava potpis pomoću registriranog javnog ključa. Ova metoda eliminira potrebu za lozinkama i s njima povezanim ranjivostima, kao što su ponovna upotreba lozinke i napadi na probijanje lozinke.
Alternativne metode provjere autentičnosti za lozinke, kao što su biometrijska autentifikacija, multifaktorska autentifikacija, hardverska autentifikacija i autentifikacija bez lozinke, povećavaju sigurnost iskorištavanjem jedinstvenih fizičkih karakteristika ili karakteristika ponašanja, kombiniranjem višestrukih neovisnih čimbenika, korištenjem namjenskih fizičkih uređaja i uklanjanjem oslanjanja na lozinke. Primjenom ovih metoda organizacije mogu značajno smanjiti rizik od neovlaštenog pristupa računalnim sustavima i zaštititi osjetljive informacije.
Ostala nedavna pitanja i odgovori u vezi Ovjera:
- Koji su potencijalni rizici povezani s kompromitiranim korisničkim uređajima u autentifikaciji korisnika?
- Kako UTF mehanizam pomaže u sprječavanju napada čovjeka u sredini u autentifikaciji korisnika?
- Koja je svrha izazov-odgovor protokola u autentifikaciji korisnika?
- Koja su ograničenja dvofaktorske autentifikacije temeljene na SMS-u?
- Kako kriptografija s javnim ključem poboljšava autentifikaciju korisnika?
- Kako se lozinke mogu ugroziti i koje mjere se mogu poduzeti za jačanje provjere autentičnosti temeljene na lozinki?
- Kakav je kompromis između sigurnosti i pogodnosti u autentifikaciji korisnika?
- Koji su tehnički izazovi povezani s autentifikacijom korisnika?
- Kako protokol provjere autentičnosti koji koristi Yubikey i kriptografiju s javnim ključem provjerava autentičnost poruka?
- Koje su prednosti korištenja uređaja Universal 2nd Factor (U2F) za autentifikaciju korisnika?
Više pitanja i odgovora pogledajte u odjeljku Autentikacija